Predsjednik SDP-a Zoran Milanović se je posljednjih dana okomio na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Osobno, malo sam začuđen potezom predsjednika SDP-a. Pogotovo što se nalazimo u vremenu kada po prvi puta imamo osjećaj da je na sceni istisnski obračun s korupcijom, te da nitko nije zaštićen. O borbi protiv korupcije se počelo pričati po kavanama, birtijama, uredskim prostorima. Padaju ministri, moćnici. Građani komentiraju: krenulo je, nitko više nije zaštićen, napokon.
U tom jednom ozračju predsjednik najače oporbene stranke napada čovjeka koji je organizator pohoda na korupciju, napada pobjednički tim te traži njegovu zamjenu, suludo zar ne ? Tim gore što SDP neće moći utjecati na izbor novog državnog odvjetnika jer nema većinu u Saboru. Ovim napadima upravo pruža mogućnost HDZ-u da izabere podobnog a ne sposobnog. Pa da se i izabere za državnog odvjetnika osoba koja je najveća moralna vertikala u Hrvatskoj, mnoge akcije bi se zaustavile dok se isti ne bi uhodao u posao, došlo bi do zastoja.
Postavlja se opravdano pitanje – Zašto ???
Meni se osobno nameću dva odgovora za takvu reakciju predsjednika SDP-a.
Prvi, spada u kategoriju: ispeci pa reci, koja nije neuobičajena za postupke Milanovića, a znači da je Milanović u skupljanju jeftinih političkih bodova opet krenuo nepromišljeno. Naime, riječi gospodina Milanovića u kojima traži od Bajića da imenuje osobe koje su ga prije sprečavale da krene sa ovakvim akcijama, te da je gospodin Bajić i prije trebao prozvati one koji spriječavaju obračun s korupcijom po cijenu svoje ostavke u teoriji zvuče ispravno, moralno.
Da te riječi dlaze od moralne osobe koja s ničim nikada nije kalkulirala u tom trenutku ne bi pisao ovakav tekst već upravo suprotno, pisao bi hvalospjeve o godpodinu Milanoviću te bi poslije pisanja otišao na Trsat da zapalim veliku svijeću i zahvalim bogu što nam je poslao moralnu vertikalu poput gospodina Milanovića.
No, upravo da podsjetim, prije nešto više od šest mjeseci SDP je za gradonačelnika glavnog grada Hrvatske nominirao svijetlo – gospodina Bandića. U samo šest mjeseci dolazi do totalne pomračine i za SDP gospodin Bandić od lučonoše postaje tama. Da li se Bandić u šest mjeseci promjenio ili je SDP tek sada saznao za njegovo pravo lice. Ni jedno ni drugo. Predsjednik SDP je i tada znao tko je i što je Milan Bandić, ali nije imao dovoljno političke snage da se onda obračuna s njim. Da je Milanović postupio po načelima zbog kojih proziva Bajića, gospodin Bandić nikada ne bi bio kandidat SDP-a za gradonačelnika glavnog grada već bi se SDP po cijenu gubitka vlasti u Zagrebu, pa čak i raskola u stranci nominirao drugu osobu.
Da li osobno zamjeram Milanoviću što je tako postupio. Naravno da ne, zasigurno je imao dobre razloge i procjenu da tada nije bio pogodan trenutak za obračun. Taktizirao i čekao povoljan trenutak; nemam zamjerki već samo pohvale na njegovo postupanje u tom segmentu.
No, sada mu zamjeram što napada gospodina Bajića i poziva se na neku moralnost iako itekako dobro zna kako funkcionira politički proces te da je politika umjeće mogućeg i da se na ovakav obračun s korupcijom prije samo par godina moglo samo sanjati. Iako rječi Milanovića zvuče moralno i u teoriji ispravno one u današnjoj Hrvatskoj predstavljaju, kako moj prijatelj Gale kaže, prodavanje muda pod bubrege, i siguran sam da to Milanović itekako dobro zna.
Zašto sam ogorčen zbog takvih izjava na njega. Jer smatram da je došlo vrijeme kada trebamo napustiti demagogiju, udarce ispod pojasa. Na takvoj doktrini SDPov kandidat gospodin Josipović je postao predsjednik Republike Hrvatske i moje čestitke SDPu na takvoj kampanji. No samo par dana nakon toga opet demagogija – nažalost.
Druga opcija koja postoji samo kao mogućnost i u koju osobno ne vjerujem da su ovakvi napadi samo dio dobro osmišljene akcije određenog lobija da se obračun s korupcijom zaustavi, što bi bilo itekako moguće da dođe do Bajićeve smjene. Kao što sam rekao ja u ovo ne vjerujem; no upravo bi nepromišljen napad na Bajića od strane SDP-a mogao rezultirati s zastojem obračuna s korupciojm što se nadam nikom nije u interesu.