Ime prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana sve se rjeđe spominje u javnom životu, a sve više na satima povijesti. No danas sam se uhvatio u jednom razmišljanju, a to je da li se njegova ideja o 100 bogatih velemoža i kmetstvu kao ostatku ipak ostvarila. Zašto sam uopće o tome razmišljao ? Jednostavno, bio sam četiri tjedna na godišnjem te sam ovih par dana prelistavao dnevnu štampu sa dobrim zakašnjenjem.
Jedna od glavnih vijesti je bio slučaj u kojem je sin tajkuna u alkoholiziranom stanju, vozeći kao na trkama skrivio saobraćajnu nesreću u kojoj je jedna nedužna djevojka smrtno stradala a njezin dečko zadobio vrlo teške tjelesne ozljede. Ubrzo nakon slučajeva isplivale su i ranije „nepodopštine“ razmetnog sina koje nisu nikad procesuirane.
Čitajući dalje naišao sam na tekstove o prepravljanju prostornog plana Grada Splita kojim „brižni“ gradonačelnik želi sačuvati park šumu Marijan na način da dozvoli strogo definiranu gradnju za super luksuzne vile sa ogromnim okućnicama. Odmah sam naišao tekst u jednom dnevnom listu u kojem cijelu „protekciju prirode“ povezuju sa znanim nam splitskim tajkunom i njegovom željom da na tom dijelu Splita satka svoje obiteljsko gnijezdo.
Nekako se nisam mogao othrvati misli da je suluda ideja pokojnog nam prvog predsjednika ipak zaživjela. Da li se današnji tajkuni bitno razlikuju od nekadašnjih grofova, knezova i ostalih plemenitaša. Mislim da u suštini i ne, iznad su zakona, potpuno su svemoćni i s nama kmetovima mogu radit što žele. Koliko smo puta čitali o raznim aferama, kršenjima zakona, njihovoj nedodirljivosti ? Kao da je i dan danas na snazi otkup grijeha ? A tko zna možda i je ? Naravno oni financiraju kampanje naših stranaka, pa što im se onda ne bi „oprostila“ pokoja vožnja u pijanom stanju s smrtnim posljedicama, ili uništenje firme, šume, ili zaustavljanje rijeke (da prije sam zaboravio i onaj biser ličkog „Tuđmana“ kada je zaustavio tok rijeke Like da sebi napravi kupalište). No, ipak se današnje velemože u nečem razlikuju od onih srednjovjekovnih a to je u naobrazbi. Ondašnji su ipak bili pismeniji u odnosu na svoje kmetove. Ona je „dar“ pisanja ipak bila ekskluziva za plemstvo kao i govorenje stranih jezika. No današnje velemože uopće ne brine što su, kako to ono narod kaže teški seljaci, uz sve te jahturine, metalne ljubimce, ladanjske vile tko je lud da uči poput kmetova kad jednostavno možeš kupit diplomu.
No osim naših „plemenitaša“ i „mi“ kmetovi smo se promijenili, srednjovjekovni su se bar tu i tamo bunili pa makar za to i glavu izgubili, a nama je teško malo se organizirat, izaći na izbore, i malo potkresat krila našoj „gospodi“.