
Gledajući u nedjelju mini seriju Spartak, sa Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi, počeo sam razmišljati dali je i nama u Hrvatskoj danas potreban jedan Spartak . Ne mislim da nam treba vođa koji će dignuti ustanak, već Spartaka uzimam kao sinonim za borce za pravedno društvo, bez obzira bilo to jedan čovjek, skupina, politička stranka ili cijeli narod. Ako uzmemo u obzir da je Hrvatska osiromašena i ponižena sramotnom pretvorbom, da su građani bačeni na koljena ne treba puno mašte i lako ćete povezati rimske patricije sa današnjim našim novopečenim tajkunima koji uživaju zaštitu cijeog društvenog sistema i koji se stvarno ponašaju oholo i arogantno poput njihovih Rimskih predaka. Osobno i ne vidim neku razliku između rimskih robova ili recimo današnjeg hrvatskog radnika koji radi skoro svaki dan u tjednu (pogotovo u shoping centrima) za mizernu plaću sa minimalnim zajamčenim radničkim pravima. Nažalost prošlo je skoro 2000 godina od vremena Spartaka i borbe za boljim životom a čovječanstvo još nije daleko odmaklo.
Dok su za vrijeme starog Rima debeli patriciji uživali u ljepim mladim djevojkama zbog njihovog ropskog položaja, današnji lovatori isto to čine zahvaljujući besparici današnjih djevojaka i svom debelom novčaniku, pa zar to u suštini i nije ista stvar ?
No, ono što mene sosobno ljuti je to da u vrijeme Spartaka robovi nisu mogli međusobno lako komunicirati i organizirati ustanak, dok mi danas imamo sve blagodati moderne tehnologije, a opet smo dozvolili da dvjestotinjak ljudi okupljenih u SDP i HDZ učini od nas robove modernog doba